Black Coffee & Uršula Najev sjajnom svirkom otvorili JAZZ festival “Jazz u vinogradu”

Prije uvoda: Oprosti mi Bože narodne glazbe što radim recenziju jazz festivala 🙂

Tamni oblaci nadvili su se jučer nad napaćenim narodom Međimurja. Kiša je padala poput Plenkovića kada je dobio poziv za vojsku. Pomislio sam: Jel to nebo plače jer ljudi slušaju jazz? Gdje su ZAbranitelji kad ih stvarno trebamo? Naime, jučer je bio prvi dan jazz festivala “Jazz u vinogradu” na Mađerkinom bregu u Štrigovi koji su pokrenuli Tomislav Karamatić i Ratko Zjača, naš proslavljeni jazz gitarist sa sjedištem u Roterdamu.

Trebali su nastupiti Black Coffee i Uršula Najev. Nažalost, Uršula se razbolila, završila je na igli, al’ ne ko Bare. Zjaca se pitao: Por que? Zašto baš danas? Ima li smisla svirati jazz? Možda je to stvarno Božja kazna zbog improvizacijske glazbe? Toliko pitanja, a tako malo odgovora. Sve je upućivalo na veliki fijasko, al’ publika se nije dala doma. Nakon par butelja Štampara, svi su rekli: Ma ko jebe kišu. Čak je i Uršula bacila infuziju u smeće i poručila: Seli opremu u vidikovac. Svirka kreće u pola 9. Ovo mi je možda posljednja prilika u životu da sviram ispred Dragog Vođe.

Nisam bio tako uzbuđen od onog nagradnog putovanja u Kumrovec kojeg sam osvojio jer sam prijavio kolegu iz klupe da ide u Crkvu. Krenula je svirka, a jedino što je bilo bolesno na Uršuli je činjenica koliko ona bolesno dobro pjeva i pleše na pozornici. Kakva Severina, kakva Lidija Bačić? Uršula je stavila maramu na glavu i sa gusarskom sigurnošću, pojela mikrofon. Soul, blues, jazz, funk, rock, pop… glas joj se šalta poput mijenjača na novom ZET-ovom autobusu  iz sekunde u sekundu, a svaka pjesma dobiva izvedbu kakvu napaćeni narod Međimurja još nikad prije nije čuo. Black Coffee ju prati ko Paravinja autostoperice. Takvu simbiozu nisam vidio još od Hitlera i Eve Braun.

Znam da ovo zvuči kao plaćeni PR članak, ali nije. Znate i samo da su jazzeri bez eura u džepu. Lidlići na instrumentima. Zlobnici će reći da Dragi Vođa promovira sirotinju, da mu nije dobro, da ga je Uršula zarazila pa ne zna što piše, ali to nije istina. Postoje ti dani u mjesecu kad se Dragi Vođa kažnjava zbog tajkunskog života i sluša jazz, a u rijetkim trenucima poput ovog jučer, Dragi Vođa je i uživao u kazni. Festival traje još danas i sutra. Ako želite osjetiti energiju dobrog jazza i uživati u međimurskim vinima, za 20 eura po glavi, koliko košta cijena ulaznice, možete imati iskustvo kakvom je jučer svjedočio, samozatajni tajkun i prijatelj imućnih, Dragi Vođa 🙂

Autor: Josip Novosel aka Vin Diesel za siromašne aka Dragi Vođa, rekreativni bacač uroka iz Čučerja, dopisni član magazina “S vjerom u Krista protiv jazza i komunista”, prijatelj imućnih, prije svega čovjek, a tek onda tajkun i Gastro Snob.

Please follow and like us:

1

20

20

20