INICIJATIVA PAUŠALNIH OBRTNIKA
VLADA REPUBLIKE HRVATSKE i MINISTARSTVO FINANCIJA RH
Predmet: OTVORENO PISMO
Poštovani,
Nastavno na najavu Porezne Uprave da se kreće u nadzor paušalnih obrta temeljem čl. 12.a.
Općeg Poreznog Zakona, te posljedičnu hajku koja je uslijedila, ovih dana su na adrese
paušalnih obrtnika počeli stizati zapisnici i rješenja, te se udruženi obrtnici na istu očituju kako
slijedi.
S ciljem utvrđivanja prikrivenog nesamostalnog rada kroz različite organizacijske oblike (među
kojima i paušalni obrt) ušlo se u izmjene Općeg poreznog zakona i Pravilnika o porezu na
dohodak, a temeljem kojih su naznačena tri glavna kriterija (kriterij kontrole ponašanja,
financijske kontrole i odnosa stranaka) koji se nadalje raščlanjuju na ukupno 18 elemenata
koja ukazuju na nesamostalni rad, s tim da ne moraju svi elementi biti kumulativno ispunjeni.
Sukladno propisima, Porezna Uprava dužna je u svakom konkretnom slučaju sagledati
cjelovitost odnosa isplatitelja primitka i poreznog obveznika izvršitelja posla, uzimajući u obzir
sve činjenice bitne za oporezivanje i sve elemente kriterija obilježja nesamostalnog rada
propisane člancima 32.d do 32.i ovoga Pravilnika, te u svakom pojedinom slučaju utvrditi
‘presudni utjecaj’ određenog kriterija.
U praksi, međutim, svjedočimo sasvim suprotnom. Porezna Uprava u svojim zapisnicima ne
utvrđuje ‘sve okolnosti,’ svakog pojedinog slučaja, niti ‘presudni’ utjecaj određenog kriterija,
već čim identificiraju makar jedan ili nekolicinu od 18 elemenata, oni se proglašavaju
presudnim, i paušalni obrtnik utvrđuje se prikrivenim zaposlenikom.
Porezne obveze koje po završetku takvog postupka nastanu za poreznog obveznika su
drastične i dovode u pitanje njegovu egzistenciju. Tako primjerice od ukupnog prihoda u
iznosu od 300.000,00 kn, poreznom obvezniku bude nametnuto plaćanje porezne obveze i do
140.000,00 kn, dakle skoro polovicu njegovih prihoda.
Kao paušalni obrtnici, zalažemo sa za plaćanje poreza i kažnjavanje onih koji koriste porezne
pogodnosti suprotno svrsi zakona. No protiv smo toga da se automatski kažnjavaju svi kod
kojih je ispunjen makar jedan ili tek nekolicina od ovih kriterija (jer se ionako mnogi od njih
preklapaju s elementima kratkoročnih ili dugoročnih poslovnih suradnji, ugovora o djelu i sl.).
Prema trenutnom zakonodavnom uređenju, nejasno je kada se pojedini kriteriji smatraju
zadovoljenima, a i koliko je potrebno kriterija ispuniti da bi se neki odnos smatrao prikrivenim
zaposlenjem, te je utvrđivanje ostavljeno diskrecijskom pravu poreznog inspektora. Takvo
zakonodavno rješenje je nedopustivo jer poduzetnici ne mogu unaprijed znati kako će se
njihov konkretni slučaj tretirati—sve dok ne dođe do poreznog nadzora, i posljedično,
financijskih posljedica za poduzetnika.
Napominjemo također da radni odnos nisu samo doprinosi i porezi, već i radnička prava.
Velika većina ‘paušalista’ radi sa stranim firmama, te država od njih traži plaćanje doprinosa
kao da su zaposleni, ali ne pruža zaštitu kakvu inače uživaju radnici u RH. Naime, u slučaju
spora, hrvatski sudovi ne mogu pružiti adekvatnu zaštitu takvom ‘radniku,’ niti mogu
garantirati provedbu eventualno donesenih pravomoćnih odluka kojima se štite radnička
prava (kao npr. pravo na bolovanje, rodiljni i roditeljski dopust, zaštitu pri postupku
otkazivanja, zaštitu u slučaju stečaja, pa i naplatu materijalnih prava), protiv stranih društava
nad kojima nemaju nadležnost.
Nadalje, zanemaruje se činjenica da paušalni obrtnici u radu koriste vlastita sredstva, rade na
vlastitoj opremi, u vlastitom prostoru, sami snose troškove poslovanja, sami plaćaju svoje
edukacije i obrazovanje. Prekid suradnje s naručiteljima u pravilu je bez posljedica, nema prava
na godišnji odmor, ni bonusa, božićnica ni darova za djecu. Sve navedeno ukazuje na
samostalnost obrtnika, a ništa od navedenog nije se uzimalo u obzir u nadzoru koji je vršila Porezna Uprava.
Drugim riječima, ne može se uzeti samo jedan element radnog odnosa u svrhu ubiranja
poreza, a onda zanemariti sva druga prava i obveze koje bi obrtnik kao radnik morao imati
u odnosu s isplatiteljem, a koji bi mu država morala garantirati i osigurati sudskom i inom
zaštitom!
U čl. 49. Ustava RH navodi se da je poduzetnička i tržišna sloboda temelj gospodarskog
ustrojstva Republike Hrvatske—a koja nam je ovakvim postupanjem uskraćena. S druge
strane, u čl. 56., Ustav štiti radnike i radnička prava—koja prava mi nemamo čak i ako nas se
proglasi ‘nesamostalnim radnicima’ i naplate svi doprinosi i porezi.
U ime hrvatskih paušalnih obrtnika, malih poduzetnika, i freelancera tražimo od Porezne
uprave RH, Ministarstva financija i Vlade RH:
1/ Jasno određivanje i kvantificiranje kriterija po sistemu bodovanja (svaki kriterij bi trebao
nositi određeni broj bodova i ako se prijeđe određeni ‘prag’ tada se radi o nesamostalnom
radu). Tako bi se izbjeglo proizvoljno tumačenje propisa bilo sa strane obrtnika, bilo sa strane
poreznika, te bi se unaprijed moglo bez sumnje utvrditi potpada li određena situacija pod
samostalni ili nesamostalni rad.
2/ Ukidanje kriterija većinskog isplatitelja, koji kriterij je korišten od strane Porezne Uprave
pri formulaciji Upitnika NR kao temeljni kriterij za određivanje nesamostalnog rada, i
posljedičnoj procjeni inspektora pri sastavljanju zapisnika i rješenja, iako taj kriterij uopće
nije predviđen ni OPZ-om ni Pravilnikom o porezu na dohodak, a i protivan je tržišnoj logici
i težnji svakog poduzetnika za stabilnost poslovanja.
Nedopustivo je korištenje ovog kriterija kao osnovnog pri utvrđivanju nesamostalnog rada,
iako zakonom uopće nije predviđen kao jedan od kriterija. Svakom poduzetniku u cilju je imati
što stabilnije poslovanje i ne može se od istog očekivati da ide suprotno svom poduzetničkom
interesu. Nijedan propis u pozitivnom zakonodavstvu Republike Hrvatske ne propisuje
minimalni broj klijenata koji neki obrtnik mora imati, niti maksimalni financijski udio koji jedan
isplatitelj smije plaćati obrtniku.
3/ Ukidanje čl. 32. i Pravilnika o porezu na dohodak, budući da je njime poreznim tijelima
dozvoljeno dokazivati obilježja nesamostalnog rada i prema kriterijima koji nisu navedeni u
pravilniku, čime se dodatno unosi pravna nesigurnost, a porezni obveznik nikako ne može znati
posluje li legalno prije nego prođe kroz porezni nadzor.
4/ Odustajanje od retroaktivnog kažnjavanja (tj. naplate poreza i doprinosa za prethodni
period u kojem kriteriji nisu bili jasni i transparentni, pa i nadalje, sve dok se kriteriji jasno
odrede) kroz sada pokrenute porezne nadzore. Obzirom na nejasne kriterije i još nejasnije
tumačenje kriterija, nitko od nas nije mogao unaprijed znati je li u ‘prekršaju’ ili ne. Sve je
prepušteno slobodnoj ocjeni pojedinog poreznog inspektora. Tako dolazi i do neujednačene
prakse na razini RH, pa čak i unutar istog područnog ureda PU, a uslijed različitog tumačenja
dvaju poreznih inspektora. Imali smo čak slučajeva gdje porezni inspektor pri ulasku u nadzor
nije znao odgovoriti kako će primijeniti ove kriterije na konkretnom primjeru. Pa kako je onda
to mogao znati porezni obveznik?
5/ Mijenjanje zakonskih odredbi prema kojima, u slučajevima u kojima se utvrdi prikriveni
nesamostalni rad, posljedice snosi isključivo porezni obveznik—prikriveni radnik, dok se
poslodavac eventualno tereti kao jamac platac. Navedeno je suprotno svim propisima koji
uređuju radno pravo, a koje radnika štite kao slabiju stranu u tom odnosu.
6/ Ubuduće, savjetodavno postupanje Porezne Uprave koje ju obvezuje (da bude utvrđena
obveza i mogućnost da porezni obveznik izloži svoj poslovni plan, te da dobije jasan i
nedvosmislen odgovor oko toga je li njegovo poslovanje podliježe primjeni pravila o
nesamostalnom radu ili ne, a ne da čeka utvrđenje u zapisniku). Porezna Uprava bi trebala biti
partner građanima, koji bi joj se s punim povjerenjem trebali moći obratiti kako bi unaprijed
uskladili svoje poslovanje sa zakonom, na obostrano zadovoljstvo. Suprotno tome, Porezna
Uprava postupa kao represivno tijelo s ciljem kažnjavanja i progona vlastitih građana.
Zaključno, mnogi od nas rade sa stranim klijentima te godišnje donose ovoj državi oko
300.000,00 kn stranog kapitala koji se u cijelosti troši (i na koji se plaća PDV i svi ostali nameti)
u RH. U kontekstu rezultata Popisa stanovništva 2021, napominjemo da je za mnoge od nas
paušalni obrt bio posljednji pokušaj o(p)stanka u vlastitoj zemlji. Ne samo zato što se od
prosječne plaće u Hrvatskoj ne može živjeti, već i zato što nam je dosta pravne nesigurnosti i
netransparentnog tumačenja propisa. Slijedom navedenog, ako se ustraje u kažnjavanju
paušalista (a prema stavu Porezne Uprave, u jednakom su prekršaju i obrtnici dohodaši,
dobitaši i vlasnici d.o.o.-a koji potpadaju pod iste kriterije!), mnogi od nas bit će prisiljeni
ugasiti svoje poslovanje u Hrvatskoj ili ga preseliti iz Republike Hrvatske.
1
20
20
20
