Ivan Đogić – Zašto sam se preselio u Iran

0
Putujući 2016. prvi put Iranom zapela mi je za oko činjenica da nisam pronalazio razglednice, a s obzirom da mi je struka turizam i da poznajem profil stranih gostiju koji se ne razlikuju u Hrvatskoj i Iranu (gosti srednje platežne moći iz europskih zemalja) znao sam da tržište za njih postoji. Pomislio sam zašto ne bih odselio u nerazvijenije turističko tržište u kojem će moje znanje i iskustvo doći do većeg izražaja nego negdje u Europi. Ideja o preseljenju se javila kad sam na povratku s tog putovanja u Albaniji upoznao dečka koji je zbog manje konkurencije i veće vrijednosti novca odselio iz Grčke u Albaniju i koji mi je rekao da mu je to bila najbolja odluka u životu. Tad sam pomislio da bi odlazak u ”suprotnom smjeru” mogao biti pametniji od standardnog i pomalo dosadnog smjera iseljavanja na zapad. Znao sam da razglednice neće biti veliki i unosan posao, ali sam vjerovao da će biti dovoljne za početak. Nije bila potrebna velika investicija ili logistika, a nadao sam se da ću s vremenom stvoriti poznanstva i da će se otvarati nova vrata u nove ideje i suradnje. Razglednice su bile početni projekt kojim sam dobio na vremenu da upoznam ljude i da se priviknem na novu kulturu. Intenzivna putovanja za potrebe fotografiranja razglednica omogućila su mi da dobro upoznam zemlju pa su me pomalo hoteli i agencije, ali i strani posjetitelji počeli tražiti za savjet gdje da idu i u kojim smještajima da spavaju. Shvatio sam da mi je velik užitak raditi itinerare i drugima planirati putovanja pa sam otvorio FB stranicu (https://www.facebook.com/ivandariran) na kojoj sam redovito objavljivao crtice života u Iranu potičući znatiželju pratitelja. Kroz FB stranicu se razvio posao turističkog vodiča jer je ljudima iz Hrvatske, ali i regije bilo vrlo zanimljivo da jedan ”naš” tamo živi i vodi ih Iranom. Upravo zato što sam i sam sa zapada stranci mi više vjeruju i čak će rađe o Iranu slušati od mene nego od Iranca, a to je zato što imam iskustvo života na obje strane i mogu davati zanimljive usporedbe.
Iran
Foto: Ivan Đogić
Snašao sam se dobro, a puno pomaže supruga Iranka koja je na sebe preuzela sve one stvari koje bi meni kao strancu bile vrlo teške – administracija, organizacija itd.
Iran – Ivan Đogić i njegova supruga
U početku je bilo vrlo teško jer sam sve morao raditi sam pa je bilo puno nesporazuma i grešaka te sam često morao tražiti druge za pomoć čime sam imao neugodan osjećaj da sam im na teret i da sam im dužan. Pogotovo zato što često nisu htjeli prihvatiti novac za nešto što bi na zapadu bilo sasvim normalno platiti. Ali to samo pokazuje koliko su Iranci dragi, koliko vole strance i koliko vole da ih se doživi u pozitivnom kontekstu. Iz razloga što je Iran u stranim medijima uglavnom vrlo negativno percipiran drago im je bilo da se stranac tamo doselio u okolnostima u kojima mnogi sanjaju da iz Irana isele. Posebno izazovno je prilagoditi se na način rada. Kaže se da se neku zemlju može upoznati samo ako se u njoj radi. Europljani su u poslu brži, izravniji i efikasniji, a Iranci kao ljudi vrlo mediteranskog tipa puno opušteniji što bi se u užurbanom europskom kontekstu moglo protumačiti i kao neprofesionalnost. Iranci se manje uzrujavaju i definitivno više uživaju u malim stvarima.  
Iran
Foto: Ivan Đogić
Koronavirus je na moj posao utjecao u potpunosti – 100% je zamrznut. Shvatio sam da će cijela proljetna turistička sezona u potpunosti propasti i pomislio sam da je to pravo vrijeme za pisanje knjige. Još i prije preseljenja u Iran znao sam da postoji mogućnost da ću nakon nekoliko godina života tamo možda htjeti napisati knjigu i korona mi je pružila priliku da to napravim. Naravno, i dalje bih radije da korone nije bilo i da sam imao normalnu turističku sezonu, ali ovu 2020. volim smatrati kao godinu u kojoj su se jedna vrata zatvorila, a druga vrata otvorila. U knjizi pišem o svemu pomalo. Pišem o vlastitim iskustvima i anegdotama, ali i o iranskom povijesnom i kulturološkom nasljeđu jer je to tema koja se ne smije zaobići. Također, iako nevoljko, pišem i o detaljima zbog kojih je Iran u zapadnom svijetu posebno zanimljiv, a to su prava žena, islamski zakoni, geopolitička situacija itd. Osnovica knjige je karantena korona virusa koju sam proveo u pustinjskom selu supruginog djeda odakle ”skačem” u različita vremena i različita tematska poglavlja.

S obzirom na Facebook stranicu i interes mojih pratitelja pomislio sam da bih knjigu mogao financirati kroz prikupljanje novca na način da svi oni koji žele mogu knjigu, ali i neke iranske suvenire kupiti unaprijed te na taj način poduprijeti projekt i omogućiti tiskanje knjige. https://www.indiegogo.com/projects/iran-u-prezentu–2 Kampanja je započela 20.11. i trajat će mjesec dana. Želio sam iskoristiti veliko iransko obrtničko i kulturno nasljeđe kako bih u kampanji osim knjige kao osnovnog proizvoda ponudio jedinstvene suvenire.