Denis Smajo iz Udruge Potrošač prošli tjedan je na društvenim mrežama izvijestio javnost da se na sudu EU vode dva važna prethodna postupka s pitanjima koja su identična postavljenom pitanju u nedavnom oglednom postupku gdje je Vrhovni sud RH zauzeo pravno stajalište u korist banaka. U prvom postupku pred EU (oznaka C-268/19), španjolski sud je u ožujku 2019. postavio pitanje o valjanosti sporazuma o izmjeni nepoštene ugovorne odredbe kada u trenutku sklapanja tog sporazuma nepoštena ugovorna odredba nije bila proglašena ništetnom niti je bila utvrđena njezina nevaljanost, što je upravo bio slučaj u Hrvatskoj oko konverzije, jer u trenutku sklapanja sporazuma valutna klauzula u švicarcima je bila presuđena kao valjana.
U drugom postupku C-452/18 također španjolski sud još u srpnju 2018. postavlja sudu EU pitanje o tome da li se može, s obzirom na to da ništetna odredba kao takva nikada nije postojala, smatrati da su svi kasniji pravni akti i njihovi učinci na temelju te odredbe također nepostojeći i ništetni? Zanimljivo što je u ovom postupku još u siječnju ove godine svoje mišljenje dao Nezavisni odvjetnik, i to u korist potrošača, u kojem je ustvrdio da Sporazum o nagodbi (obnovi) ne može biti valjan i obvezujući za potrošača, osim u slučaju ako je potrošač svjestan toga da je ugovorna odredba ili cijeli ugovor ništetan te da se potpuno svjesno odriče svojih prava koja bi mogao ostvariti u sudskom postupku. U tom slučaju potrošač mora biti transparentno i potpuno upoznat sa svim pravnim i ekonomskim posljedicama svojeg odricanja. Kako se zna da EU sud u velikom broju slučaja donosi presude identične mišljenju Nezavisnih odvjetnika, to znači da bi EU sud, za razliku od Vrhovnog suda RH, mogao stati na stranu potrošača.
1
20
20
20
