Ako su bitne odredbe kreditnog ugovora ništetne, a kamata i valuta su bitne odredbe ugovora, onda je već odavno dokazano i na EU sudu i kod nas u presudi suca Dobronića, da su CHF ugovori ništetni jer su banke nezakonito primjenjivale valutnu klauzulu i nezakonito povećavale kamatnu stopu.
Banke su se udružile u kartel i lažnim oglašavanjem obmanjivale potrošaće. Banke su ponudile toksičan proizvod i praktički onemogućile klijente da dignu kredit u valuti u kojoj primaju plaću (Prevelika kamata i preveliki broj jamaca). Uvjeravali su klijente da su kreditno sposobni za CHF kredit i da je to za njih najbolja i najsigurnija opcija. Prešutili su klijentima da HNB štiti samo tečaj kune prema euru, ali ne i tečaj kune prema švicarskom franku koji u trenucima krize raste. Banke su doslovno uvalile klijentima lihvarski ugovor koji je gotovo nemoguće otplatiti.
Konverzija koja je napravljena za vrijeme Lalovca je bila samo kozmetičko riješenje koje je u tom trenutku spasilo tisuće prevarenih klijenata. Oni su došli do zraka, ali nisu obeštećeni. Njima su danas kamate preko 5%, a to je više nego što iznosi kamata na nenamjenske kredite. Dok u ostatku EU klijenti banaka imaju kamate između 0 i 2%, u Hrvatskoj HNB i Vlada i dalje dopuštaju bankama da pljačkaju naše građane.
Kako konverzija nije novi ugovor, već samo anex na postojeći ugovor koji je ništetan, zbog ništetnih ključnih odredbi ugovora, samim time je i ta konverzija ništetna jer nešto što je u startu bilo ništetno, ne može se nikakvom kasnijom radnjom proglasiti valjanim.
Vrhovni sud je mogao proglasiti konverziju i sve CHF ugovore ništetnima doslovno u 24 sata, a Vlada je mogla donjeti zakonsko riješenje kojim bi se banke kaznile, klijenti obeštetili, a sudovi rasteretili. Vrhovnom sudu sigurno nisu potrebna 3 mjeseca da donese odluku o konverziji koja bi trebala obvezivati sve sudove u CHF procesima. Očito je da Banke i Vlada vrše pritisak na Vrhovni sud i da pokušavaju izmisliti način kako da ovu pljačku neviđenih razmjera na neki način legaliziraju.
Ne postoji niti jedna odluka koju Vrhovni sud može donjeti, osim one da je konverzija ništetna i da su svi CHF ugovori ništetni, osim ako Vrhovni sud ne prekši Ustav RH i pravni poredak Europske unije.
Banke svakodnevno gube sudske sporove u CHF kreditima. Ne može netko napraviti financijsku prevaru od preko 20 milijardi kn i onda kad izgubi spor, samo reći: ”Nećemo više nikad.” Ništetnost ugovora nije dovoljno obeštećenje.
Osim ništetnosti konverzije/CHF ugovora i zatvorskih kazni za bankare i čelnike HNB-a, zakonom bi trebalo propisati da banke moraju svakog CHF dužnika obeštetiti u iznosu od minimalno jedne prosjećne godišnje hrvatske plaće za svaku godinu koju je taj klijent proveo u toksičnom CHF kreditu. To bi bila kazna za duševne boli i izgubljene godine života.
Ako je prosjećna hrvatska plaća 6500,00 kn, onda godišnja iznosi 78000,00 kn, što znači da bi korisnik koji je proveo 10 godina u CHF kreditu trebao dobiti uz ništetan ugovor i minimalno 780000.00 kn odštete od svoje banke. Da živimo u SAD-u, svaki bi korisnik sigurno dobio minimalno 10 miliona dolara odštete, ako ne i više.
Autor: Josip Novosel
1
20
20
20
