Početkom travnja In+Out Records je objavio album “Life On Earth”, novo izdanje hrvatskog gitarista Ratka Zjače koji desetljećima živi i djeluje u Nizozemskoj. Dogodine će se navršiti deset godina njegove suradnje s tom uglednom njemačkom diskografskom kućom. Ovim albumom Zjača je obilježio četvrt stoljeća samostalne diskografske karijere. Kao i uvijek do sada, i ovom prigodom Zjača je za snimanje CD-a odabrao vrhunske suradnike: saksofonista Stefana Bedettija, orguljaša Renata Chicca i bubnjara Antonia Sancheza. Na CD-u je iskazao svoje zavidno skladateljsko umijeće. Autor je osam skladbi, dok je Bedetti stavio svoj potpis ispod jedne. Nadahnuća za stvaranje crpi iz proučavanja i strastvenog uživanja u raznim umjetnostima: književnosti, slikarstvu, kazalištu, kinematografiji… Mnoga od njegovih djela nadahnuta su putovanjima. Osim što nastupa na gotovo svim kontinentima, Zjača koristi svaku priliku za putovanja na razne destinacije.
Kako te putovanja nadahnjuju na stvaranje glazbe?
– Imaš li u sebi osjećaj znatiželje i pitanja što se dogada u drugim djelovima svijeta, u svim segmentima, počevši od kulture, umjetnosti, prirode, povijesti, običaja, ljudi itd., i kad to počneš otkrivati na svim kontinentima ove planete, tvoj život i ti kao osoba se počneš mjenjati a to znači i tvoja glazba. Svaki put kada se vratiš kući osjetiš tu promjenu i naravno tvoja glazba se počinje mjenjati. Glazba je refleksija života. Ukoliko imaš dosadan život imat ćeš i dosadnu glazbu, jer dubina glazbe nalazi se iza nota. Ti bi trebao dati osobnu priču i viziju sebe i svijeta u kojem živiš, a to se događa kada tako počneš putovati, otkrivati mnoge djelove ove naše planete.
Koji je tvoj najneobičniji doživljaj s putovanja?
– Bilo ih je mnogo. Predivne ljude upoznao sam u Baracoa (Kuba) kod svoga prijatelja, velikog umjetnika Piedra, ljude koje sretneš na takvoj daljini, a imaš osjećaj da ih znaš bolje nego sve svoje prijatelje koje znaš godinama. Ljudi kojima materijalno ne predstavlja ništa bitno u životu. Važna im je samo umjetnost, kreativnost i prijateljstvo. Ono žive od umjetnosti i za umjetnost.
Koji je tvoj najopasniji doživljaj s putovanja?
– Prošle godine u džungli u Ecuadoru u blizini granice sa Kolumbijom bili smo blizu jaguara i to totalno nezastičeni. Bili smo četiri dana u džungli s grupom od osam ljudi i vodičem i doživjeli nevjerojatne kontakte s prirodom i naravno s nevjerojatnim životinjama, pored malim crvenih najotrovnijih žaba, anakonda, boa… Jednog jutra začuli smo nevjerojatno urlikanje divljih svinja, a u jednom momentu jaguar se našao u našoj blizini a pored sebe nemaš ništa osim što vodič ima mačetu. Tada doživiš nevjerojatan instinkt koji ti daje hrabrost za samoodržanje. Poslije toga iskustva naučiš mnogo o sebi što nisi znao da postoji.
Ukus i estetika
Koji je tvoj najljepši doživljaj s putovanja?
– Bilo ih je toliko mnogo da je teško izdvojiti, ali možda tri dana koje sam proveo na Iguazu Falls na granini Brazila i Argentine gdje je priroda nevjerojatna, prekrasna polja i plantaže duhana u Vinales, Kuba, Santiago de Cuba i čuveni klub Casa de La Trova koji je kultno mjesto gdje je Buena Vista Social Club često svirao, tjedan dana koje sam proveo u Uluru (Ayers Rock) centralna Australia na nevjerojatnim vručinama po +45 stupnjeva i posebnim uvjetima života, Sjeverna Afrika, Maroko i Tunis po neturističkim rutama i susreti s lokalnim ljudima i njihovim načinina života koji su za nas potpuno druga planeta, Surinam, bivša Nizozemska kolonija koja ima nevjerojatnu prirodu i razgovarati sa lokalnim stanovništvom na nizozemskom jeziku na takvoj udaljenosti, uzbudljivi i porilično nesigurni kvartovi u Rio de Janeiru, Sao Paolu ili Buenos Airesu gdje se ljudi snalaze na sve moguće načine da prežive i još mnogo doživljaja o kojima bi mogao pisati eseje
Je li te neki – ili više njih – od tih doživljaja potaknuo da napišeš skladbu?
– Apsolutno. To se uvijek događa spontano kad si otvoren glazba sama dolazi do tebe, samo se trebaš prikopčati na antene. Mnogi su me od tih događaja potaknuli na pisanje glazbe, kao što me na pisanje naslovne kompozicije albuma “Life on Earth” nadahnuo mali grad Baracoa u pokrajini Guantánamo blizu istočnog vrha Kube. Kada sam došao tamo prvo jutro bio sam šokiran i pitao sam samog sebe što ja tu radim jer prvi moment je bio jako depresivan u gradu ali kada sam upoznao lokanog umjetnika Piedra i njegove prijatelj slikare i glazbenike ostao sam još 5 dana koji su bili nevjerojatni jer sam upoznao ljude koji su mi toliko bliski da to riječima ne mogu opisati, ljude koji te toliko duboko dotaknu, emotivno, duhovnom i kreativno. Nikad se nisam teže odvojio od jednog mjesta kao tada.
Kako su nastale ostale skladbe za album?
– To je proces koji je sinteza tvoga emotivnog, duhovnog i racionalnog stanja. Naravno da postoje tehnike, počevši od kontrapunkta, harmonije, ritmike, melodije, orkestracije itd., ali najbitnije je znati kad imaš ideju da ju znaš razraditi i dovesti do kraja odnosno da znaš napraviti glazbenu priču. Miles Davis je genijalan primjer glazbenog ukusa i estetike.
Otvoren prema mnogim formama
Kako si pisao skladbe za ovaj album?
– Uvijek počinjem s motivima koji mogu biti ritmički, melodijski ili harmonijski. Povezivanjem motiva počinješ stvarati kompoziciju. Naravno ima još mnogo dijelova do finala počevši od forme, aranžmana itd. To je proces koji je teško opisati jer osim teorijskog znanja postoji nešto što ne možeš naučiti a to je tvoja intuicija, introspektivnost i vizija a to se razvija isto kao i osobnost, kroz život svakog umjetnika.
Jesu li, zahvaljujući glazbenicima s kojima si snimao, tijekom uvježbavanja i snimanja, neke od njih promijenile svoj prvobitni oblik?
– Apsolutno. Kada napišeš kompoziciju na papiru su samo tvoje ideje i zamisao kako bi trebalo zvučati glazbeno djelo ali ono oživi tek kada ga sami glazbenici sviraju.
Koliko su oni utjecali na konačno oblikovanje glazbe?
– Kad sam pisao glazbu naravno da sam mislio tko će svirati jer sam pisao za taj određeni organ quartet. Antonio Sanchez je jedan od najbitnijih bubnjara današnjice u jazz i improviziranoj glazbi, s druge strane Renato Chicco i Stefano Bedetti su različiti tipovi glazbenika također s ogromnim iskustvom, ali znao sam da će u toj konstelaciji biti pravi izazov svirati i stvarati glazbu jer upravo te raznolikosti stvaraju kontrast i balans koji je esencijalan da grupa ljudi interesantno zvuči.
Kako indijska glazbena teorija, primjerice konnakol i tale, utječu na tvoje stvaralaštvo?
– Godinama proučavam i vježbam indijsku glazbu. To je tako kompleksan teritorij da bi trebali imati još najmanje 3 stranice za ovaj razgovor. Ja sam kao prvo europski glazbenik, ali otvoren prema svim glazbenim stilovima, počevši od američkog jazza, indijske klasične glazbe, engleskog rocka i europske klasične glazbe. Nemam kompleks kao masa europskih muzičara koji se trude da zvuče američki a zaboravljaju svoje europske korijene. Naravno ako si otvoren prema mnogim formama da će one imati utjecaj na tvoje razvijanje i zvuk, ali osobna autentičnost je ono što govori o samom umjetniku. John Coltrane je odličan primjer gdje umjetnik otvoren prema svim glazbenim formama i oblicima stvara svoje autentično glazbeno djelo.
Glazba je životni teatar
Po čemu je ovaj album poseban, drukčiji od prethodnih?
– Kao prvo u samoj orkestraciji jer se radi o orguljama – zvuk quarteta je naravno drugačiji – i na način kako smo svirali. Ovoga puta smo imali 10 dana turneju prije samog snimanja i odmah nakon turneje otišli u studio u Italiji i snimili “Life on Earth” album i to se čuje na albumu, organska povezanost quarteta i prirodan zvuk kao na live koncertu.
Zašto si odlučio utemeljiti sastav s orguljama bez basa?
– Kao klinac odrastao sam na pločama s orguljama na kojima su svirali Wes Mongomery, Pat Martino i George Bensona i uvijek sam imao u glavi jednog dana napraviti album s Hammond orguljama. Svirao sam s dosta orguljaša ali kada sam svirao turneju prije 2 godine s Renatom i Stefanom osjetio sam da je došao trenutak za to. Naravno da nisam želio kopirati zvuk glazbenika što sam spomenuo već sam htio napraviti klasičan line up s gitarom i orguljama ali na naš autentičan način počevši od kompozicija i načina sviranja. Sva četvorica dolazimo iz različitih geografskih područja što naravno ima utjecaj na zvuk kvarteta.
Je li na tu odluku utjecala ljubav prema zvuku pedesetih i šezdesetih ili su možda želio ostvariti suradnju upravo s ovim glazbenicima?
– Živim u trenutku i snimam glazbu s ljudima s kojima želim svirati i s kojima mogu ostvariti svoje ideje tako da to nije bio utjecaj već sami glazbenici. Vjerojatno da Antonio svira trubu ili kontrabas, volio bih svirati s njim.
Jesi li na taj način poželio ostvariti izvedbe s više feelinga?
– To je uvijek uključeno u glazbu a slušatelji doživljavaju na svoj način.
Kako ste se kliknuli?
– Album je snimljen za jedan dan, kao i zadnjih 10 albuma što sam ih snimio, a ovoga puta bilo je još lakše jer smo snimali nakon turneje.
Što je najvažnije za tvoju umjetnost?
– Biti otvoren prema svim umjetničkim formama, disciplina, rad, putovanja, prijatelji, duhovan rad na samom sebi i naravno moja žena.
Kakve poruke želiš odaslati svojom glazbom?
– Glazba je životni teatar, spontanost, otvorenost i svijet oko sebe prenjeti u zvuk i životnu priču. Kako John McLaughlin kaže “Follow your heart”.
Davor Hrvoj
1
20
20
20
