Autoškola Trend – Irena je konačno položila vozački – Tko bi rek’o čuda da se dese!

0

Konačno je došao završni ispit u autoškoli. Ove stvari su mi prolazile kroz glavu: Nemoj pokositi bakice na zebri, nemoj slučajno opaliti po kočnici da instruktor i ispitivač ne dožive srčani, upali žmigavac, nemoj slušati Josu i njegovu teoriju „Zašto bi drugi morali znati gdje idemo.“… Njegovi u Čučerju nikad ne pale žmigavce. Zapravo, njegovi u Čučerju niti nemaju žmigavce na autu. Oni su zabrijali da su seoski ninje. Ne pale ni svjetla dok voze. Nitko ne smije znati kuda idu, nitko ih ne smije vidjeti. Stealth mode. Joso uglavnom putuje cipelcugom ili na traktoru kad ga susjed poveze. Kod njega nema znakova, osim ako ne računate raspela na svakom križanju. On se orijentira: Kod križa desno, kod križa lijevo.

No, da ne skrećem s teme, došao je i taj dan. Moje polaganje vozačkog ispita. Majka i otac su pripremili nož za odojka i samo su čekali da im se javim s radosnim vijestima kako bi ga lišili života i stavili na ražanj. Tresla sam se k’o djevojčica sa žigicama. Instruktor Marko se gnijezdio kao kokoš na jajima. I njega je prala nervoza jer sam na prvom ispitu iz vožnje pala.

Ispitivač je ušao u auto i rekao par riječi koje nisam čula. Samo sam vidjela Marka kako se križa i kaže : „O Bože samo da preživim današnji dan!“ Zavezala sam pojas, digla ručnu i tako je vožnja krenula. Iako je bilo snijega i kiše, nisam nikog ubila na cesti. Propuštala sam pješake na zebri, davala žmigavac na vrijeme, prestrojavala se, poštivala prednost na križanjima, provjeravala mrtvi kut…, ovaj put sam stvarno bila spremna i ništa me nije moglo iznenaditi.

Vratili smo se na poligon. Gledala sam u smrknuto lice instruktora i ispitivača. ”Samo da ne padnem još jednom”, ponavljala sam u sebi. Nije mi bilo toliko zbog toga što ću morati opet na ispit, koliko zbog činjenice da neću tamanit’ odojka kad se vratim u Stupnik. Nakon minute šutnje, ispitivač je rekao da sam prošla. Sreća je bila prevelika. Izgrlila sam i izljubila instruktora. Boljeg nisam mogla dobiti. Koliko je samo živaca, strpljenja i muke potratio na mene, sam Bog zna, ali ipak ovo je dokaz da se sve može ako se hoće! Upornost je vrlina:)! Ne bih uspjela bez njegovih savjeta i brige. Konačno je mogao zapjevati Halidovu: ”Tko bi rek’o čuda da se dese”

Autoškola Trend Instruktor Marko i Irena Jakičić Foto: Flash.hr
Autoškola Trend
Instruktor Marko i Irena Jakičić
Foto: Flash.hr
Autoškola Trend Instruktor Marko i Irena Jakičić Foto: Flash.hr
Autoškola Trend
Instruktor Marko i Irena Jakičić
Foto: Flash.hr

Konačno mogu reči da je završilo moje putovanje kroz autoškolu „Trend“, a ti se Joso pazi dok budeš prelazio cestu do Dione. Samo ću dodati gas i uključiti brisače.

Šalim se. Ne bih ga sad ubila. Moram prvo provjeriti je li uplatio životno osiguranje. Nazvala sam ga da mu se pohvalim i da mu kažem kako ga vodim na kolače u čast mog položenog ispita. Rekla sam mu: ”Mojim mukama je došao kraj. Konačno sam položila vozački:)” On je odgovorio: ”Jesi za auto, ali sad moraš još za kamion. Imam ugovoren neki prijevoz retrovizora za Škode. Isporuka je u Siriji. To je čas posla. Super lova. Mislio sam baš tebe poslati. Taman dok ti položiš za kamiondžiju, ja ću popraviti kuplung lamelu na Tamiću i vozi Miško!”

Auto škola Trend Irena Jakičić je konačno položila vozački ispit:) Foto: Flash.hr
Auto škola Trend
Irena Jakičić je konačno položila vozački ispit:)
Foto: Flash.hr

 

Autorica: Irena Jakičić, prije svega čovjek, a tek onda sponzoruša iz Stupnika.

Podijeli