AFERA: Jesu li banke Majke mijenjale lažne švicarce s bankama kćerima u Hrvatskoj!?

0

Vlada još uvijek ništa ne poduzima da se riješi problem sa nezakonitim kreditima u švicarskim francima. Da nema upornosti Gorana Aleksića i ljudi iz Udruge Franak, cijela priča bi već vjerojatno pala u zaborav. Svi već znamo da švicarski franci nisu nikada ušli u Hrvatsku, već su banke koristile forward ugovore sa swapom. Aleksić je postavio dobro pitanje: Ako bi se dokazalo da su banke majke mijenjale lažne švicarce s kćerima – uh! 

Prenosimo njegov facebook status u kojem objašnjava kako funkcioniraju forward ugovori sa swapom.

Goran Aleksić: 

  • Sada ću malo šire još jednom objasniti kako funkcionira forward ugovor s valutnim swapom, dalje ćemo ga zvati forvarduša – objasnit ću laički, jer drugačije i ne znam. Sve što ću opisati radi se knjigovodstveno, nitko nikuda ne nosa novce… 🙂 Dakle, banka plasira npr.milijardu kuna kredita s valutnom klauzulom CHF. A ima u štednji samo 200 milijuna CHF-a. Ostalih 800 milijuna mora pokriti forvardušama. Te forvarduše rade se često i to tako da se u vanbilancu premješta iznos koji nije pokriven CHF-om, i to iznos koji banka ima u eurima. I onda se napravi forvarduša s mamicom tako da se iznosi eura zamjenjuju za iznose CHF-a po tečaju koji vrijedi na dan ugovaranja, a ugovara se i neka kamata. To su kratkoročni ugovori. A kada ugovor istekne potpuno se jednaka suma eura i CHF-a + kamata mamici vrati natrag odakle je stigla, pa se onda ponovo ugovori nova forvarduša. I takvih ugovora ima na stotine i tisuće. Zbog toga što tečaj CHF-a raste, a stalno se ista ugovorena količina eura i CHF knjigovodstveno razmjenjuje, razliku tečaja plaćali su kreditirani građani, mi koji smo digli CHF kredite. Mamica ima možda na milijune takvih ugovora sa svim kćerima. E, da bismo došli do saznanja jesu li mamice imale pokriće za CHF koji su “razmjenjivale” s kćerima, moralo bi se u nekom trenutku uzeti sve ugovore koji su bili na snazi, vidjeti koliko je ukupno CHF-a u tim ugovorima bilo ugovoreno, i vidjeti postoji li taj iznos ili iznos veći od toga iznosa u bilanci mamice u obliku štednje. Ako taj iznos nije pokriven u štednji, onda je to corpus delict, i onda je to dokaz da su mamice zajedno s kćerima varale cijelu istočnu EU. Naglašavam AKO, jer ako su mamice ipak imale pokriće, onda se radi o formalno dopuštenom pravnom poslu s forvardušama. To bi mogao ispitati samo neki financijski interpol, ili ECB – ako bi ECB to htio. Bilo bi dobro kada bi mi netko rekao koji je način da se pokrene jedan takav proces, jer ja uistinu ne znam, nemam nikave dokaze, nego samo sumnje…

 

Aleksić:

  • Dakle, ako sam za 1 000 eura dobio 1 000 franaka uz kamatu 3% na godinu dana, i nakon godinu dana vraćam 1 030 franaka (30 franaka je kamata) za 1 000 eura, a u međuvremenu je franak narastao 30% (dakle, trebao bih dobiti 1 300 eura) – tih 30% razlike odnosno tih ukupno 330 eura plaćaju dužnici u CHF kreditima. To je ekstra profit banke majke. Nemojte muljati, to je sofisticirana pljačka.

 

Autor: Josip Novosel

Podijeli