Pee Wee Ellis, u povodu nastupa 18. svibnja u Rovinju i 19. svibnja u Zagrebu
Saksofonist koji je s Jamesom Brownom stvarao funk
Američki saksofonist, skladatelj, flautist, pjevač i aranžer Pee Wee Ellis će sa svojim sastavom Pee Wee Ellis Assembly 18. svibnja nastupiti na festivalu Rovinj Spring Jazz u Multimedijalnom centru u Rovinju te 19. svibnja u posljednjem ovosezonskom koncertu iz sezone Jazz.hr u maloj dvorani »Lisinski« u Zagrebu. Najpoznatiji kao suradnik legendarnog pjevača Jamesa Browna, Pee Wee Ellis je svirao i s drugim slavnim glazbenicima, među ostalima s Vanom Morrisonom, Georgeom Bensonom, Ronom Carterom, Jackom McDuffom, Davidom Liebmanom, Chuckom Mangionijem, Leonom Thomasom, Ali Farkom Toureom i Gingerom Bakerom. Vodi i vlastite sastave s kojima objavljuje albume i nastupa diljem svijeta. Svestran je glazbenik koji djeluje u raznim žanorovima, a nerijetko spaja neke od njih. Njegov je stil najčešće blizak suvremenom funku s utjecajima jazza, bluesa i soula, ali on je i sjajan jazz glazbenik koji je najvažniju naobrazbu na tom području stekao pohađajući tečajeve Sonnyja Rollinsa.
Učitelji velikani
U tom kontekstu snimio je albume »Twelve And More Blues«, koji je New York Times proglasio jednom od najboljih jazz ploča 1993., te »Sepia Tonality«, s poznatim jazz bubnjarem Gradyjem Tateom, iz 1994., na koji je, kao i na prethodni, uvrstio izvedbe niza jazz standarda. Pee Wee Ellis je i plodan i maštovit skladatelj, najpoznatiji po skladbi »The Chicken« koju je proslavio kultni bas gitarist Jaco Pastorius. Zajedno s Jamesom Brownom koautor je niza funk hitova, među ostalima »Say It Loud – I’m Black and I’m Proud«, »Mother Popcorn«, »Lickin Stick« i »Cold Sweat« za koje je napisao i aranžmane.
Što ste naučili od Sonnyja Rollinsa na početku karijere?
– Od fenomenalnog Sonnyja Rollinsa, ha, ha. Kao prvo, od njega sam naučio kako učiti i vježbati. Sonny mi je ukazao na osnove, na neke stvari koje su otvorile moj pogled prema glazbi. U svojoj knjizi prosljeđujem neke upute za vježbanje koje mi su mi dali Sonny, ali i Clifford Jordan, Joe Henderson i Dizzy Gillespie. To su moji junaci od kojih sam poduku dobivao u četiri oka. Imao sam sreću što je bilo tako.
Kakvo iskustvo donosite iz suradnje s Dizzyjem Gillespiem?
– Tijekom jedne turneje došao je u moj grad, Rochester u američkoj saveznoj državi New York, gdje je svirao u klubu. S prijateljem sam došao na tonsku probu. Odmah nas je srdačno pozdravio i prema nama je bio otvoren, kao prema starim prijateljima. Postavili smo mu pitanje vezano uz glazbu, a on je sjeo i sve nam pažljivo objasnio. Još i danas mi je to urezano u pamćenje i važan je prilog mojem sveukupnom znanju. Neizmjerno ga poštujem. Bio je velik čovjek.
Kako ste pomogli Jamesu Brownu da stvara novu glazbu?
– Tek sam dovršio poduku sa Sonnyjem Rollinsom i djelovao sam u Miamiju. To što sam naučio od Rollinsa primijenio sam na Brownovu glazbu. Da skratim priču, unio sam elemente jazz glazbe u R&B koji je on tada izvodio i tako smo stvorili funk. Za razvoj funka važna je bila naša zajednička skladba »Cold Sweat«. Gospodin Brown je bio mudar. Uvidio je da mogu dobro pisati upravo onakvu glazbu kakvu je trebao i poticao me da to činim, na čemu sam mu i dans zahvalan. On je također utjecao na mene. Puno sam toga naučio od njega. Svirajući s njim morao sam se odreći mnogo toga što sam prije naučio, posebice u pogledu tehnike sviranja, ali dobio sam snažan poticaj za stvaranje nove glazbe.
Glazba iz srca
Kako ste mu se odužili utemeljivši sastav JB Horns?
– Fred Wesley, Maceo Parker i Pee Wee Ellis – mi smo bili JB Horns. Svi smo bili vođe bandova Jamesa Browna. Svi baštinimo isto nasljeđe i zajedno smo odlično djelovali. Bio je to dobar sastav, ali bilo je to davno. Ljudi me često pitaju hoćemo li se ponovno okupiti a ja ne znam što da im kažem.
Kao ste se osjećali svirajući s Georgeom Bensonom? Jeste li bili svjesni da se radi o glazbi visoke razine?
– Svakako. George Benson je izvukao najbolje iz mene. Često smo zajedno svirali. Bili smo susjedi u Bronxu. On je briljantan glazbenik i sjajna osoba. Još uvijek volim njegovu glazbu. Iako se komercijalizirao još uvijek “zna svirati” gitaru.
Iznenadila me spoznaja da ste vodili sastav s Daveom Liebmanom jer on je saksofonist posve drukčijeg pristupa od vašeg. Kako se dogodilo da svirate zajedno?
– Posve si u pravu, da, doista bila je to čudna kombinacija, ali bila je jako dobra jer obojica cijenimo glazbu koja dolazi iz srca. Obojica smo svjesni tradicije jazz glazbe i posjedujemo naobrazbu te smo sposobni svirati u raznim situacijama. Vrhunski je saksofonist. Od njega sam puno naučio. Neko smo vrijeme zajedno živjeli u jednoj kućici na splavi u San Franciscu. Bio je zainteresiram za glazbu koju sam svirao, a i ja sam želio proučiti što on svira. Imali smo uzajamno poštovanje jedan prema drugome.
Davor Hrvoj
(Preuzeto iz Novog lista od 8. svibnja 2016.)
1
20
20
20
