Ministar financija Marić je izjavio da država zarađuje kad banke ostvaruju ekstra profite i iznose novac iz RH???

0

Nevjerojatno je kakve sve kreature mogu obnašati visoke državne funkcije, a jedna od takvih kreatura je i novi ministar financija Marić koji smatra da država zarađuje više kad strane banke ostvaruju ekstra profite. Neka nam samo objasni kako to država zaradi više, kad banke iznesu desetine milijardi naših kuna van Hrvatske, umjesto da taj novac ostane u Hrvatskoj? Državu čine ljudi, a ljudi nemaju posla i kopaju po kontejnerima. Na ovu nebuloznu izjavu ministra financija, reagirala je i Udruga Franak, čije pismo prenosimo u cijelosti.

Poštovani,

u Jutarnjem listu od 20.2.2016. objavljen je intervju ministra Marića u kojem kaže, između ostalog:

„Kao ministar financija nisam imun na mogući teret konverzije. Konkretno, kroz izmaklu dobit banaka u proračunu gubimo oko 700 milijuna kuna po porezu na dobit. Sigurno je da banke nisu zadovoljne. Kako sam bio spreman razgovarati s Udrugom Franak, tako sam spreman razgovarati s predstavnicima hrvatskih banaka kako bismo našli rješenje za cijelu problematiku. Ne prejudiciram rezultate bilo kakvog sudskog procesa ili arbitraže, ali sama veličina iznosa štete za banke vrlo je ozbiljno upozorenje. U najmanju ruku treba ponovo otvoriti dijalog.“

Ovim otvorenim pismom želimo izraziti neslaganje s ministrom financija te iznijeti pravo činjenično stanje vezano uz efekte konverzije CHF kredita. Napominjemo da je izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju odnosno donošenje „zakona o konverziji“, rezultat nezakonitog i nepoštenog poslovanja 8 najvećih hrvatskih banaka u stranome vlasništvu, a vezano uz toksične kredite u švicarskim francima. Iako efekt donošenja zakona na državni proračun postoji, ne slažemo se da se radi o teretu konverzije. Dapače, efekt konverzije potpuno je pozitivan za državu jer će dugoročne posljedice konverzije biti rast potrošnje, rast BDP-a, povećanje dobiti hrvatskih tvrtki, povećanje zapošljavanja, a posredno i veći priljev sredstava u državni proračun te kao krajnji rezultat deseci tisuća hrvatskih obitelji neće postati novim socijalnim slučajevima.

Zaboravlja se da je država dosad uprihodila po porezu na dobit, a na nezakonitim povećanjima kamata od strane banaka, preko 1 milijarde kuna ukupno više po svim valutama i kreditima u desetak godina. Međutim, iako je država „zaradila“ na porezu na dobit koju su banke nezakonito i bez osnova stekle, s druge strane je više izgubila padom potrošnje zbog neobračunatog poreza na dodanu vrijednost te uslijed toga dodatnim padom BDP-a. Stoga je država uslijed plasiranja CHF kredita itekako oštećena, baš kao i svi njeni građani. U razdoblju plasiranja CHF kredita, zbog prešutnog odobravanja nezakonita poslovanja 8 banaka od strane izvršne vlasti, dužnici u kreditima s valutnom klauzulom CHF gotovo svaku zarađenu kunu preusmjeravali su prema nezasitnim apetitima banaka, umjesto u potrošnju. Dio preplaćenih kamata na koji se obračunavao porez na dobit predstavljao je ekstra zaradu domaćih banaka u stranom vlasništvu. Međutim, drugi dio uvećanih anuiteta zbog rasta tečaja odlazio je direktno u inozemstvo u korist matičnih banaka, putem ugovorenih forward ugovora s valutnim swapom između domaćih i matičnih banaka. Na ta sredstva nije obračunat nikakav porez.

To je dovelo do toga da se efekt započete recesije pojača te do toga da je spirala pada BDP-a trajala gotovo 7 godina, jer u strukturi BDP-a potrošnja zauzima veliki udio, čak preko 60%. U svim anketama i istraživanjima koje je radila Udruga Franak, postoji velika povezanost pada potrošnje s nezakonitim povećanjima kamata s jedne strane te po osnovi rasta tečaja CHF-a s druge strane. Takvih toksičnih kredita na naše tržište je plasirano gotovo 120 000, što znači da se radilo o istom broju pogođenih obitelji.  Ako pretpostavimo da prosječna obitelj ima 4 člana, onda možemo lako zamisliti koliki efekt je imao taj problem na produbljivanje recesije u Hrvatskoj. Za cijelo to vrijeme, jedino su banke dobro poslovale, unatoč činjenici da je država tonula u recesiju.

Također se ne slažemo da se radi o šteti za spomenute banke, kako je to izjavio ministar financija. Zapravo možemo govoriti o budućoj izmaknutoj nezakonitoj dobiti za banke.

Konverzija odnosno rješavanje „slučaja franak“ ima višestruku korist i za same banke. Na taj način izbjeći će se mnogi individualni sudski procesi protiv banaka, čime će banke uštedjeti na sudskim troškovima i zateznim kamatama, izbjeći će se zagušenje pravosudnog sustava te će banke moći napokon krenuti u proces povratka povjerenja i u proces tržišnog natjecanja, što će rezultirati jačanjem struke i profesionalnog odnosa prema klijentima, jačanjem kvalitetnog kreditiranja i potpore ekonomiji, padom kamatnih stopa te porastom potrošnje i u konačnici rastom BDP-a.

Zaključno, tim zakonom veliki dio ekstra dobiti banaka preusmjeren je prema građanima, čime će se veći dio posredno preusmjeriti u povećanu potrošnju. Na taj način će doći do rasta BDP-a. Treba napomenuti da porez na dobit iznosi 20%, a porez na dodanu vrijednost 25% (PDV).  Rastom cjelokupne ekonomije zbog povećane potrošnje doći će i do porasta dobiti domaćih kompanija i obrtnika, a oni će zbog toga platiti više poreza na dobit. Vjerojatno će se zbog toga povećati i broj zaposlenih, što za državu predstavlja i povećanje prihoda po doprinosima i povećanje prihoda po porezu na dohodak.  Uz to, taj zakon donosi praktično ukidanje dužničkog ropstva te otvaranje bankarskog tržišta, što svima u državi, pa i tvrtkama, omogućava pristup puno povoljnijim kamatnim stopama, što se već itekako osjeća na tržištu ponude kunskih kredita. Dakle, pozitivan efekt i korist za državu i građane puno su veći od navodne štete za proračun koju spominje ministar financija.

Zakon o konverziji kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima predstavlja zapravo zakon kompromisa. Iako je koristan državi i bankama, taj zakon oštećenim građanima vraća samo jedan dio nezakonite dobiti banaka, dok se problem vraćanja preplaćenih kamata na temelju pravomoćne sudske presude u kolektivnom sudskom procesu nije riješio. Dijalog o zakonu treba jedino voditi u smjeru popravljanja manjih propusta u zakonu zbog cjelokupne zaštite građana te u smjeru donošenja nove zakonske regulative za rješavanje metodologije izračuna fiksnog dijela kamate i povrata preplaćenih kamata za sve euro i kunske kredite u kojima su banke nezakonito povećavale kamatnu stopu.

Udruga Franak neće nestati sve dok ne nestane bezakonje koje ju je stvorilo.

 

 

 

Autor: Josip Novosel

Podijeli