SIRNICA po dalmatinski ili PINCA po zagrebački
Eto , vrime je Uskrsa, a ja sam dalmatinka, preciznije Splićanka k’ tome još i nevjernica.
Dobro, ajde. nisam baš totalna nevjernica, imam ja svoju vjeru i svoje Bogove koje štujem. Kao i svi, padam pod utjecaj katoličkog kalendara pa kad dođu ti neki vjerski praznici volim raditi neke tradicionalne kolače i jela, mada me iskreno tradicija baš puno i ne dira jer neke kolače radim kad mi dođe gušt bez obzira na datum. Sirnica nije burek i nema veze sa sirom, da se razumijemo. To je tradicionalni Uskršnji slatki kruh koji se jede u Dalmaciji. Pinca, je nešto slično, ali niti blizu ukusno ka Sirnica. Kako živim u Zagrebu, lišena sam mogućnosti da kupim gotovu Sirnicu jer eto, valjda pekari i slastičari, misle da nema dovoljno Dalmoša u Zagrebu koji bi guzice dali za jednu slasnu Sirnicu.
Godinama sam je radila u ovo doba, preciznije jedno 25 puta, ali nije uspijevalo. Ili su bile tvrde da bih mogla čovika ubit ili se ne bi digle kako treba ili bi mi se prepekle ili bi bile sirove… uglavnom muku sam mučila sa njima. Puno puta bih sebi rekla ”gotovo je, ovo je zadnji put da ih radim!“ pa onda u ovo doba pred Uskrs, opet dobivala neutaživu želju da ih napravim.Goluzna sam, šta ću!
Ne znam, nije to ništa spektakularno, ali njihov miris je jednostavno neodoljiv, podsjeća me na moju mladost, na babinu kužinu, na miris djetinstva i gušt da ujutro uz kavu pojedeš fetu Sirnice.
Kažu stare domaćice, da se treba dobro naljutit prije nego kreneš u izradu tijesta i onda sa svojom ljutninom raspizdit tijesto rukama, ubit Boga u njemu. miješat ga snažno i ljutito dok ne bude glatko ko guza od bebe i to ne samo jedan put, nego više puta! Onda ga pustiti da se odmori na neko vrijeme, pa ga se opet dohvatit rukama i ljutito ga prebit!
Da li vam trebam reći da sam jučer bila ljuta i bijesna? Naravno da jesam. Čekam pare da mi sjednu na račun, Moram spičkat lovu na registraciju auta, kupit nove gume, tako da ništa od proljetnog šopinga. Tribam idući tjedan otić u Švicarsku na „Caprice“ music festival negdje u švicarske alpe na 2500 m nadmorske visine (dobro, ovome se radujem bez obzira šta grizem nokte od muke hoće li mi lova sjest na vrime), onda poslje toga idem u London kod kčeri (danas ću provat uplatit za EuroJackpot) jer ne znam ni sama kako ću sve to financijski riješit. Srića da sam Hrvatica pa će se neko riješenje pronać 😉
Onda, ima tu još materijala za nerviranje , dovoljno da se uhvatim u koštac sa Sirnicom i da ovoga puta ispadne baš kako triba!
RECEPT:
Ovo je doza za otprilike 1/2 kg gotove sirnice, a vi prilagodite količini koju želite.
U 50 ml mlijeka (mlakoga) rastvorit kvasac sa kucarinom cukra (žlica šečera). Kad uskisne pomišat sa 2 cila jaja, 12 dkg masla (rastopljenog), malo soli, 6 žlica šećera, vaniljom, korom od limuna i naranče, 1/2 ocijeđene naranče, par kapi ekstrata za sirnicu. Na to ide oko 35 dkg brašna, otprilike. Kad primisiš i zarežeš, namažeš jajem i pospeš razbijenim kockama cukra ili običnim cukrom.
Napomena: ja sam stavila malo više šečera, odnosno poduplala sam dozu. Cijeli recept sam poduplala za 2 sirnice i potrošila 1 kilogram oštrog brašna te dodala kiselog vrhnja (jedna čaša), čisto da tijesto bude mekše. Pekla sam sirnicu jedno 45 minuta na 180.c na način da sam je nakon 15 minuta pečenja prekrila alu-folijom do kraja, a onda vruću sirnicu premazala jajima i posula šečerom jer nisam htjela da mi potamni. Dva puta sam premjesila sirnicu ( cca 5 minuta mješanja tijesta) ,prvi put sam je ostavila jedno sat vremena da se diže ispod krpe, a drugi put jedno 20-30 minuta. Također, nije na odmet maslac rastopljeni dodati u drugom mješanju jer se navodno tako tijesto bolje digne. Ja nisam. KORISTITE SVJEŽI KVASAC, PEKARSKI. Što se tiče ekstarta od sirnice, ja sam imala malo i kupila sam ga prije par godina u Splitu u Biškića. Ovdje u Zagrebu sve sam pretražila, ali nema nigdje. Ako imate ekstarata od ruže može poslužiti.
Uglavnom, kuća je mirisala kako triba. Sirnice su se udvostručile od dizanja i ispale meke, sočne i mirišljave!
Autor: Danijela Dvornik